PARAPSIHOLOGIJA

 

 

Mnogi tajni izvori tvrde da ni u jednoj naučnoj oblasti nisu istraživanja tako dinamična kao u oblasti parapsihologije (psihotronika). To i nije čudo, jer oni koji otkriju sve moći ljudskog uma (duha), zasigurno će biti dominantni na ovoj planeti. Jer, to danas znaju i mala djeca, ljudske moći gotovo da se ne mogu ni sagledati. Prosjećan ljudski mozak funkcioniše sa nekih 5-6 posto kapaciteta. Šta je sa ostalim? Ne skrivaju li se u tim neiskorištenim dijelovima našeg mozga mogućnosti koje bi mogle preobraziti svijet? Na učenjacima je da to otkriju!

Paranormalni snovi

Poruke iz drugog svijeta

Mnogi veliki umjetnici i mislioci kažu da im inspiracija dolazi iznenada potpuno uoblicena. Šta je izvor ovih unutarnjih poriva i koliko doprinose stvaranju genija?

 

 

Snovi mogu otkriti ne samo buducnost, vec izgleda i ocite istine o današnjem svijetu. Mnoge današnje inovacije su se pojavile u snovima. Jedna od najpoznatijih imala je revolucionarni ucinak na razvoj hemije. Godine 1863. mladi i daroviti njemacki naucnik August Kekule, pisao je drugi tom rasprave o hemiji u kome se bavio problemom hemijske strukture aromatskih jedinjenja. To su supstance jakog mirisa koje su sadržavale vodonik i ugljik a dobivane su iz ugljenog katrana.

Rješenje u polusnu
Najmanji djelic svakog jedinjenja zove se molekul: to je skup atoma, koji se može predstaviti vezan hemijskim "kukama", koje se zovu valentne veze. Sve te "kuke" su medusobno povezane i nijedna ne ostaje slobodna. Svaki tip atoma ima utvrden broj valentnih veza. Ugljik ih, na primjer, ima cetiri.
Kekule je vec pokazao kako ugljikovi atomi mogu formirati lance koji cine "kicmu" složenih molekula. On je rašcistio neke nedoumice, pokazavši da se atomi mogu vezivati duplim ili cak dvostrukim vezama.
Struktura jedne molekule se cesto mogla objasniti povezivanjem valentnih veza atoma od kojih je sastavljen. Ali, nikakva kolicina dovitljivosti ne bi mogla formirati lanac od šest atoma ugljika sa šest atoma vodika od kojih svaki ima samo jednu valentnu vezu, a zna se da je to sastav benzola, najjednostavnijeg od aromatskih spojeva.
To rješenje Kekuleu je došlo kada je bio u polusnu. Ugledao je molekul benzola kao neku zmiju koja se savila u krug i progutala vlastiti rep. Kekule se probudio i shvatio da se problem strukture benzola može riješiti ako šest atoma ugljika obrazuju prsten, sa pridodatim atomima vodika. Jedno ogromno podrucje, hemija prstenastih sastojaka se otvorilo pred njim i postalo osnovom uspješne njemacke industrije boja.

Eksperiment u snu
Još jedan naucni prodor vodi porijeklo iz sna njemackog fiziologa Ota Levija 1921. On je izucavao prenos signala duž nerava životinja. Gotovo 20 godina ranije, Levi je razmišljao da su hemijski procesi usko povezani sa mehanizmom transmisije nervnih signala, ali je s tom idejom ucinjen mali napredak. Inspiracija je Leviju došla u snu:
«Noc uoci Uskrsa (1921.) probudio sam se, upalio svjetlo i našvrljao nekoliko zabilježaka. Onda sam ponovo zaspao. U 6 sati sljedeceg jutra palo mi je na pamet da sam tokom noci zapisao nešto jako važno, ali nisam bio u stanju da dešifrujem to što sam napisao. Sljedece noci u tri sata, ta ideja mi se vratila. Bio je to plan eksperimenta da se odredi da li je hipoteza o hemijskoj transmisiji nervnih nadražaja koju sam izrekao prije 17 godina bila tacna. Smjesta sam ustao, otišao u laboratoriju i izveo jednostavan eksperiment na srcu žabe. Ti rezultati postali su osnov teorije o hemijskoj transmisiji nervnih impulsa…»
Levijevi eksperimenti bacili su novo svjetlo na nacin na koji se elektricni signali prenose nervima i izazivaju reakcije u mišicima - što ce reci kako mozak kontroliše tijelo. Iz svog eksperimenta Levi je zakljucio da kod žaba nervi ne stimulišu srce direktno; oslobadaju se specificne hemijske supstance na krajevima nerava koje modificiraju rad srca. Za svoje djelo o hemijskoj transmisiji nervnih impulsa, Levi je podijelio Nobelovu nagradu sa ser Henri Dejlom 1936. godine.
Johan Volfgang fon Gete, veliki njemacki pjesnik, naucnik i filozof, izvještava nas da je u snu riješio mnoge naucne probleme i napisao pjesme. Francuski kompozitor Sari Nodje je komponovao kompoziciju «Lidija» u snu. Semjuel Tejlor Koleridž odsanjao je citavu poemu «Kubla Kan» i jednostavno je prepisao sljedeceg jutra. Medutim, kad ga je u «prepisivanju» prekinuo neki posjetilac, kraj poeme mu je iscilio iz sjecanja.

Izum u snu
I industrijski su se izumi cesto javljali u snu, poput tehnike za pravljenje olovnih kugli, tako što se rastaljeno olovo kapalo u vodu sa visokih kula. Olovne kapi tokom pada postanu savršeno okrugle. Ova ideja pala je na um Džejmsu Votu, konstruktoru parne mašine, u snu!
Švajcarski paleontolog iz 19. stoljeca Luj Agasi dugo je vremena pokušavao da rekonstruiše strukturu fosila neke ribe iz vrlo slabo vidljivih izmiješanih tragova u kamenu. Na kraju je zakljucio da je to nemoguce.
U snu je, medutim, vidio je kompletnu ribu savršeno restauriranu. No, kada se probudio, san se izgubio prije nego što ga je zabilježio.
Sljedece noci Agasi je sanjao isti san, ali mu je opet iscilio iz sjecanja kada se probudio. U nadi da ce sanjati kompletnu ribu naucnik je stavio pero i papir pored kreveta. Bio je nagraden još jednim ponavljanjem sna i bio je u stanju da nacrta sliku fosila, dok je još uvijek bio u polusnu. Sljedeceg dana crtež nije impresionirao Agasija. Smatrao je da je po svemu nevjerovatan. Vratio se fosilu i poceo da obraduje kamen, koristeci svoju skicu iz sna. Na svoje iznenadenje otkrivao je nedostajuce dijelove fosila, za koje se ispostavilo da su upravo onakvi, kakvi su opisani u snu od prethodne noci.

Drevne tajne
Izvještaj Društva za parapsihološka istraživanja iz 1900. godine opisuje kako je prof. Hilpreht dešifrovao rijeci ugravirane na dva mala komada ahata iz drevnog Babilona. Prof. Hilpreht je jedne noci zaspao nakon što je satima uzaludno pokušavao da shvati znacenje tih natpisa. Sanjao je da ga je neki mršavi sveštenik predkršcanskog Nipura (sveti grad blizu Babilona) poveo u riznicu. Ušli su u sobu bez prozora u kojoj je bila velika drvena škrinja. Komadici ahata i lapis-lazulija su bili razbacani po podu. Taj sveštenik je ispricao profesoru:
Kralj Kruigauzu (oko 1300. p.n.e.) je nekom priliko hramu u Belu poslao jedan ispisani zavjetni valjak od ahata. No, tada smo mi iznenada dobili naredenje da za kip boga Niniba napravimo par naušnica od ahata. Mi smo bili jako ojadeni jer pri ruci nismo imali ahata. Da bismo izvršili naredenje, ništa nam drugo nije preostalo nego da dragocijeni zavjetni valjak isjecemo u tri prstena od kojih je svaki sadržavao dio natpisa. Prva dva su poslužila kao naušnice za kip. To su ova dva fragmenta koja su vam zadala toliko muke...
Profesorova žena je posvjedocila kako je pomenute noci vidjela svog muža kako iskace iz kreveta, juri u radnu sobu da pregleda dva komada ahata i uzvikuje: "Tako je, tako je!"

Pakt s Đavolom!
Ðuzepe Tartini vodeci italijanski violinista iz 18. stoljeca, navodno je u snu napravio Ugovor sa davolom. Njegov nocni duhovni posjetilac odsvirao je jedan komad na violini sjajnije nego što je Tartini ikada cuo. Kada je ujutro pokušao da se prisjeti tog komada, komponovao je sonatu koju je nazvao 'Ðavolji triler', za koju su najugledniji muzicari tog vremena potvrdili da uistinu ima - davolju težinu!
Po Tartinijevom mišljenju to je bila samo sjenka muzike koju je cuo u snu. Međutim, njegov Ugovor sa davolom doveo ga je do svjetske slave i uspjeha.
Ova je prica možda nastala zbog dogadaja iz Tartinijeve rane karijere, kada je uhapšen zato što je oženio lijepu šticenicu arhiepiskopa od Padove. Njegova vještina na violini mu je doprinjela da mu arhiepiskop sve oprosti.

Dogodilo se nemoguće

Povratak iz smrti

Misteriozni dogadjaji koji cekaju racionalno objašnjenje. Je li se moguce vratiti iz smrti? • Fantasticni doživljaji filmskih zvijezda Elke Sommer, Telly Savalasa, Curd Jürginsa i Shirley Maclaine

 

 

 

Steven i Marija Selfer imali su osmogodišnju kćerkicu Saru i živjeli sretnim životom u bogatoj četvrti Denvera (Colorado) sve dok, iznenada, jednog popodneva porodicu Selfer nije zadesila teška nesreća...
Gospoda Selfer je sjedila u dnevnoj sobi i pratila na televiziji svoju omiljenu emisiju, a Sara se sunčala u dvorištu pored velikog, zelenog bazena. Iz susjednog dvorišta čuo se zvuk motorne kosilice kojom je njihov susjed Don kosio travu. Dijelila ih je lijepo ukrašena daščana ograda preko koje su Don i mala Sara o nečem žučno raspravljali. Kako mu djevojčica nije odgovorila na posljednje ponovljeno pitanje, Don se popeo preko ivice ograde da je vidi, ali nje više nije bilo na platnenom naslonjaču pored bazena. Pomislio je da je ušla u kuću i nastavio da kosi.
Međutim, kada se po treći put popeo i pogledao preko ograde, primijetio je nepomično tijelo djevojčice kako licem prema dolje pluta u bazenu. Preskočio je ogradu i obučen skočio u bazen.
Gospođa Selfer, koja ga je vidjela kroz veliki, stakleni prozor dnevne sobe, skočila je iz fotelje. Gotovo bez daha je istrčala u dvorište, gdje je Don već klečao nad nesrećnom djevojčicom, pokušavajući da je povrati vještačkim disanjem. Posmatrajući njegove napore gospođa Selfer je paralizirano stajala dok joj susjed nije doviknuo da pozove Hitnu. Pozvala, ali Sari više niko nije mogao pomoći. Tek nakon autopsije, otkrilo se da je dijete patilo od ozbiljne srčane mane. Vjerovatno je nešto hladnija voda tog dana imala udjela u ubrzavanju srčanog udara. Bilo je jasno da se utopila usljed nenadanog gubitka svijesti!
Iznenadnom smrću ljupke Sare za njene roditelje je nastao pravi duševni pakao. Stivenu Selferu je trebalo više od nekoliko mjeseci da se povrati od užasnog šoka, a gospođa Selfer je zapala u takvu depresiju da se nije oporavila ni nakon dvije godine. Jednostavno, u njenom životu nije bilo više mjesta za veselje i radost...
A onda se dogodile nešto što je teško objasniti. Mala se Sara vratila!

*  # *

Te godine jesen je bila vrlo ugodna i blaga. Više je ličila na produženo ljeto. U školskim dvorištima katoličkog internata 'Sant Joseph' bio je u toku čas fizičkog vaspitanja. Dječaci i djevojčice vježbali su salto u kome su im pomagala dvojica bivših gimnastičara. Međutim, desetogodišnjoj Alici Perkins se izgleda veoma žurilo, jer je svojim skokom preduhitrila nastavnika. Pala je tako nezgodno da je poslije skoka ostala da leži bez svijesti.
Dežurni ljekar u internatu 'Sant Joseph' odlučio je da se djevojčica prebaci u bolnicu. Sticajem okolnosti bila je to ista bolnica u koju je prije dvije godine prebačena Sara Selfer. Smjestili su je u zasebnu dječiju sobu ali kada su liječnici stigli - Alice Perkins više nije bilo!?

*  * *

Popodne je gospođa Selfer, po svom starom običaju, gotovo nepomično sjedila i piljila tužnim očima nekud u daljinu, kroz veliki prozor iza kojeg se talasala zelena voda dvorišnog bazena. Još sebi nije mogla da oprosti što se onog kobnog dana zanijela posmatrajući televizijsku emisiju. Mučila ju je misao da je mogla spasiti svoju Saru. Iz melanholičnog raspoloženja trglo ju je zvono na ulaznim vratima - jednom dugo i tri puta kratko. Bože, samo je Sara zvonila baš tako!
Usplahireno je skočila i pojurila ka ulaznim vratima. Kroz obojena stakla se nazirala figura djevojčice. Dok joj se krvni pritisak penjao abnormalnom brzinom, otvorila je širom vrata i pustila unutra vedru djevojčicu sličnu njenoj pokojnoj Sari.
-  Zdravo, mamice - rekla je nepoznata mala gošća i, po starom Sarinom običaju, propela se na prstiče i poljubila je u desni obraz.
Gospođa Selfer nije mogla da dođe do glasa. Stajala je paralisana, a kada je djevojčica nastavila u pravcu stepeništa, ona je tiho zatvorila vrata i kao hipnotisana krenula za njom. Nema sumnje, djevojčica je poznavala raspored soba i stvari u njima. Otvorila je Sarinu sobicu, zatim njen ormar u kome je nekad držala knjige i školsku tašnu. Zatim je ušla u kupatilo i oprala ruke. Ponovo se vratila u sobu, otvorila jedan drugi plakar u kojem su bile smještene Sarine igračke. Pomilovala je velikog pajaca po crvenom nosu, malo ga zavrnula i iz igračke se začuše poznati zvuci uspavanke. Onda je igračke vratila na svoje mjesto i sjela na uredno namješteni krevet, ruku skupljenih u krilo, onako kako je uvijek sjedila mala Sara.
-  Ko si ti, zlato? - prišla joj je uzbuđeno Marija Selfer kada se oporavila od šoka.
-  Mama,  pa ja sam tvoja  Sara!..  Zar si me zaboravila?!...
-  O, bože, naravno da te nisam zaboravila - jecala je nesrećna žena. - Sve ove godine sam se molila Svevišnjem da se vratiš... Strašno mi nedostaješ, mila.
-  Ne budi tužna, mamice. - nježno ju je djevojčica pomilovala po licu vlažnom od suza. - Zbog tebe sam se i vratila. Da ti kažem da više ne tuguješ. Znaš, ja u stvari i nisam umrla. Samo sam u jednom drugom svijetu!...
Ove čudne riječi kao da su umirile gospođu Selfer, pa i sama poče da briše suzno lice. Iznenada se dijete, međutim, uhvati za čelo i umorno sklopi svoje plave oči.
-  Moram sada da se vratim... - govorila je tiho, tonom u kome se ocrtavala čudna  odsutnost. - Mama, moram sada da idem...
Gospođa Selfer joj sa mnogo majčinske nježnosti podiže nožice na krevet. Činila je to nekako odsutno, ali ne bez nježnosti. Potom kao omađijana, ni sama nije znala zašto, uključi televizijski prijemnik, koji već dvije godine nije palila. Upravo je bila u toku emisija vijesti i njenu pažnju privuče fotografija djevojčice koja je ležala u njenoj sobi. Spiker je izvještavao da je nestala djevojčica po imenu Alice Perkins...
Gospođa Selfer priđe telefonu i okrenu nekoliko brojeva. Kada je dobila vezu, mirno je saopštila:
-  Obavještavam vas da se djevojčica koju tražite nalazi u mojoj kući...
Kada su za nepunih deset minuta stigla šerifova kola, pred vratima ih je već čekala gospođa Selfer.
Uvela ih je u sobu male Sare. Iznenađenim ljudima je trebalo nekoliko trenutaka da se povrate od uzbuđenja, jer su tamo odista zatekli Alicu Perkins, koja je tog dana tajanstveno nestala iz bolničke sobe.
Vratili su je u gradsku bolnicu. Pokušaji da se medikamentima vrati njena svijest, nisu urodili plodom. Poslije desetak dana djevojčica je izdahnula. Otišla u neki drugi svijet... Neku drugu dimenziju...

+ = +

Autor djela 'Astralna projekcija' Anthonv Martin smatra da izvantjelesna projekcija može da ima najrazličitije forme i da se često graniči sa najnevje-rovatnijim mogućnostima. Otuda mnoge njene forme zadiru u okultizam, telepatiju, koincidenciju, radiesteziju, prekogniciju ili, čak, u ono što se u svijetu naziva - fenomen bučnih duhova. Od njenih fascinirajućih 'efekata' nisu pošteđene ni najpoznatije ličnosti svijeta.
Nekada popularna zapadnonjemačka glumica Elke Sommer, danas živi u SAD, već odavno se bavi i slikarstvom. Svoje likove, vizantijskih crta lica, najčešće slika nakon astralnih izleta u davno prošlo vrijeme. U doba velikog Vizantijskog carstva, u kome je, navodno, »fatalna plavuša« živjela jedan od svojih ranijih života!
Glumac Telly Savalas, televizijskom gledalištu poznat kao uporni i pronicljivi policijski inspektor Kojak, u burnom životu doživio je i nešto što je najbliže - astralnom iskustvu.
Dok se noću automobilom vozio zabačenim kvartovima grada, desilo mu se da je ostao bez goriva. Bilo je gluvo doba noći i Telly je izašao iz kola ljutit što je sebe doveo u oneprijatnu situaciju. Međutim, upravo u trenucima kada je pomišljao da nema nikakve šanse da mu neko priskoči u pomoć, odnekud iz mraka iskrsnuo je neznanac u crnom 'cadillacu' i ponudio mu da ga poveze. Naravno, popularni glumac je prihvatio ponudu, a u toku neobaveznog čavrljanja, dok su se vozili, neznanac je ispričao kako dobro poznaje nekog lokalnog atletičara.
Telly se silno začudio kada je sutradan pročitao u novinama da je atletičar umro u zagonetnim okolnostima upravo na mjestu gdje ga je vozač uzeo u kola. No, kad je nazvao broj koji mu je njegov spasilac dao, da bi mu još jednom zahvalio, uzrujana žena na drugom kraju linije, saopštila mu je da je njezin muž, već - tri godine mrtav!
Nekada 'čudo od djeteta' filmskog svijeta - Shirley Maclaine - već godinama se bavi spisateljstvom, a njene knjige - o astralnim doživljajima i ranijim inkarnacijama - širom naše planete gotovo preko noći postaju bestseleri.
Njen kolega, agilni Curd Jürgens, za vrijeme kliničke smrti doživio je izlet - do pakla i nazad:
'Staklena kupola operacione sale najednom se promijenila – ispričao je novinarima. - Postala je užareno crvena. Iza stakla sam vidio grimasama izobličena lica koja su buljila u mene. Padala je nekakva vatrena kiša, ali me kapi nisu doticale. Rasprskavale su se svuda oko mene, a zastrašujući plameni jezici palacali su prema meni poput brojnih kobri. U magnovenju, primijećivao sam velik broj nepoznatih likova. Nesumnjivo, likovi su pripadali prokletima i to saznanje ispunjavalo me užasom koji mi je stezao grlo, prijeteći da će me ugušiti. Očito, nalazio sam se u paklu!...

Note: Please fill out the fields marked with an asterisk.

Webmaster Hasko 2011-2015/Info:hasko-ba@hotmail.com